NAUKA U DRUŠTVU

Tehnologijom protiv zaraze?

FOTO: Pixabay

Piše:

Najavljuju se i testiraju različite varijante digitalnog praćenja zaraženih Covid-19, pre svega uz pomoć mobilnih telefona. Ali problem ne leži samo u potencijalnoj zloupotrebi

Na globalnom planu polako odmiče dramatična prva faza borbe sa Covid-19, a kako bi vlasti uspele da podignu brojne zabrane nastale usled pandemije, potrebno im je da na što efikasniji način isprate kontakte zaraženih. Koliko god se vlasti razlikovale u strategijama, sve imaju isti cilj: putem praćenja kontakata zaraženih sprečiti dalje širenje bolesti.

Naizgled stvar izgleda prosta. Ljudi koji su u bliskom kontaktu sa nekim ko je zaražen izloženi su većem riziku da se i sami razbole, a njihovo lociranje i izolacija pomaže da ne dođe do novih eksplozivnih izbijanja zaraze, posebno u sasvim izvesnom i najavljenom „jesenjem“ naletu pandemije – mada je, po svemu sudeći, u Singapuru, Japanu, Južnoj Koreji i Tajvanu drugi nalet uveliko krenuo.

Ne računajući opšti karantin, praćenje kontakata je za sada jedini način efikasnog smanjivanja prenosa virusa. Kako to izgleda? Kada dođete u Covid-19 centar i ispostavi se da ste pozitivni, dobijete upitnik u kom bi trebalo da navedete sve kontakte koje ste imali sa drugima u poslednje dve nedelje. Potencijalni problem je odmah jasan – sve i da želite svaki kontakt da navedete, sigurno je da ćete neki zaboraviti.

Dok su brojni naučni centri fokusirani na potragu za terapijskim rešenjem, vakcinom i drugim načinima savladavanja novog virusa, predstavnici digitalnih tehnologija pokušavaju da daju svoj doprinos. Čini se da pažljivo kreirane aplikacije mogu pomoći da se dešifruju i sasvim zaboravljeni kontakti, te da im se pošalju ciljana upozorenja kada da se jave doktoru i  samoizoluju. Takođe, ideja o tome da nas mobilni telefon putem notifikacije obavesti o riziku od virusa zvuči kao dobar plan kako za pojedince tako i za države. Mnoge radikalne mere mogu biti na taj način izbegnute. Međutim, kao i sa mnogim drugim nepoznanicama oko novog virusa, i ovo telekomunikacijsko rešenje je upitno.

Digitalno praćenje potencijalno nudi mnogo bolje tehničko upravljanje pandemijom, ali povlači za sobom pre svega pitanje narušavanja privatnosti, i to posebno onih koji su zaraženi.

Sve akcije praćenja kontakata moraju poštovati lokalne zakone koji se tiču takvih aktivnosti, a oni se razlikuju od zemlje do zemlje. Na primer, praćenje kontakata u Evropskoj Uniji podleže EU zakonu o privatnosti (GDPR) koji Evropljanima daje znatno veću kontrolu nad sopstvenim podacima, za razliku od na primer svedenijih sloboda ličnih podataka koje imaju građani SAD ili država istočne Azije. U tom smislu u toku je borba između pristalica decentralizovanog sistema – koje je prvo plasirala singapurska vlast sa aplikacijom TraceTogether kao i najave rešenja kompanija Apple i Google, i sa druge strane zagovarača centralizovanog pristupa, vlasti uglavnom evropskih zemalja, gde se osetljivi podaci čuvaju na određenom serveru te upotrebljavaju isključivo u svrhu suzbijanja širenja zaraze.

Zvaničnici Evropske Komisije su nedavno odobrili mobilnu aplikaciju eHealth, a koja za cilj ima preciznije praćenja kontakata. U opštem uputstvu za države članice jasno je precizirano da su snažne mere privatnosti preduslov za korišćenje podataka o zdravstvenom stanju građana, kao i da nema kompromisa u odnosu na vrednosti i zahteve privatnosti. Naglašeno je još i da aplikacija za praćenje kontakata mora biti anonimna, privremena i dobrovoljne prirode, sa automatskim brisanjem svih preostalih ličnih podataka i informacija čim se kriza završi. Iz EU takođe apeluju da Apple i Google ukinu izradu aplikacija za praćenje kontakata koje ne ispunjavaju EU standarde o privatnosti.

Inače, ova dva tehnološka titana su nedavno objavili da zajedno rade na stvaranju alata koji bi omogućio iOS i Android uređajima da međusobno komuniciraju putem Bluetooth tehnologije u cilju praćenja kontakata, i to tako što bi aktivno  generisali kodove u toku čitavog dana koje telefoni u blizini razmenjuju i pravili liste kontakata na dnevnom nivou. Zaražena osoba bi posle potvrđene dijagnoze dobrovoljno unela svoj kod i dijagnozu u centralnu bazu, a sistem bi onda mogao da proveri da li ste bili u kontaktu sa kodovima koji se nalaze u centralnoj bazi, i putem notifikacije vas obavesti ako je došlo do kontakta sa zaraženim, te da vas uputi da preduzmete sve propisane mere zaštite.

I to zaista izgleda prijemčivo sve dok se sistem masovno upotrebljava, a podaci koje generiše aplikacija koriste u strogo medicinske svrhe, a ne za targetiranje određenih pojedinaca – na primer novinara, političkih protivnika, uzbunjivača, pripadnika određenih manjinskih grupa i drugih.

Digitalne tehnologije pate od istog problema kao i „obično“, analogno praćenje kontakata – one su gotovo beskorisne u vreme eksponencijalnog širenja virusa

Kako pojašnjava Đorđe Krivokapić iz Share Fondacije, neprofitne organizacije iz Beograda koja se bavi ljudskim pravima i slobodama na internetu, da bi takva Google ili Apple aplikacija uopšte mogla da radi u Srbiji morala bi da se uskladi sa našim Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, koji potpada pod evropski GDPR. Drugim rečima, građanima Srbije bi moralo da se obezbediti poverenje da aplikacije neće biti korišćene za masovni nadzor, dok je nužno i da građani zadrže kontrolu nad svojim podacima.

U svom nacrtu Vodiča za zaštitu podataka u vreme pandemije u Srbiji, Share Fondacija navodi da bi se neka od potencijalnih rešenja mogla pokazati korisnim, ali da je posebno realna zabrinutost da bi se nakon završetka pandemije prikupljeni podaci mogli zloupotrebiti, kao i da bi se ljudi mogli navići na pojačani nadzor i intruzivne mere, i prihvatiti ih kao novi standard života.

Ali nije samo privatnost problem. Nakon nekoliko nedelja nakon pojave aplikacije TraceTogether za praćenje kontakata, vlasti u Singapuru su ipak uvidele nedostatke ovakvog pristupa. Prema izjavi Lorensa Vonga, Ministra za razvoj Singapura, iako je postojala javna kampanja da svi građani preuzmu aplikaciju, samo jedan od šest Singapuraca je to učinio.

O tome koliko su ove prve ideje digitalnih aplikacija neučinkovite podrobno su objasnili i stručnjaci iz The Electronic Frontier Foundation (EFF), digitalne građanske neprofitne organizacije. Pored problema sa privatnošću ličnih podataka, oni smatraju da je upitno da bi upotreba ovakvih aplikacija uopšte mogla biti od koristi u trenutnoj situaciji, budući da je i dalje broj testiranih nizak  u odnosu na čitavu populaciju, a i u nekim mestima je brzina širenja virusa još uvek drastična (posebno u SAD, Velikoj Britaniji, Belgiji, Švedskoj, Francuskoj…). Digitalno praćenje ne može da bude efikasno dokle god u populaciji postoji veliki broj nedijagnostikovanih zaraznih ljudi, od kojih je veliki deo asimptomatski.

Drugim rečima, digitalne tehnologije pate od istog problema kao i „obično“, analogno praćenje kontakata – one su gotovo beskorisne u vreme eksponencijalnog širenja virusa. Tek onda kada se širenje dovoljno uspori, zdravstveni radnici mogu ponovo da se vrate na detaljno praćenje kontakata, bilo ono uz pomoć digitalnih tehnologija ili ne, i da tako probaju da smanje broj novih slučajeva.

Teški društveni problemi se ne rešavaju pukom upotrebom digitalnih tehnologija, između ostalog zato što i dalje nemaju svi pristup pametnim telefonima i istoj infrastrukturi.

Međutim, ukoliko bi se ispoštovale sve mere zaštite privatnosti, i ukoliko bi uspela da se uspostavi kritična masa korisnika, stručnjaci se slažu da bi uspešnost neke od mobilnih aplikacija zaista bila velika, posebno u vremenu za koje se nadamo da će uskoro doći: kada se prenos virusa dovoljno smanji a budu dostupni brzi i efikasni testovi  na antitela SARS-Cov-2. Ali to je jedno veliko „kada“, i dva ozbiljna „ukoliko“. U međuvremenu, pandemija Covid-19 se neće zaustaviti kodiranjem savršene aplikacije, već samo odgovornom politikom. — ⊗

Pročitajte još

Izdanja

Paket - prvih pet brojeva

Ako vam nedostaju stare Odiseje, obiđite sajt knjižare Makart i naručite prvih pet brojeva u paketu po promotivnoj ceni.

5

brojeva

1300 RSD