NAUKA U DRUŠTVU

Merijen Nort, sa četkicom u džungli

Kako je jedna od najvećih botaničkih umetnica otkrila i upotrebila svoj dar
FOTO: Wikimedia Commons

Piše:

Merijen Nort (1830-1890) je imala dvadeset šest godina kada je sa ocem prvi put posetila Botaničku baštu Kju u Londonu. Očarana raznovrsnošću biljnog sveta koji je rastao na različitim krajevima planete, a čiji su uzorci strpljivo prikupljani i negovani u vrtovima Kjua, Merijen Nort se zarekla da će otputovati u egzotične krajeve i pronaći ove biljne vrste u njihovom prirodnom staništu.

Nedugo nakon prve posete bašti Kju, Merijen počinje da uzima časove slikanja. Imućna porodica u kojoj je rođena omogućila joj je školovanje i buduća putovanja do kraja tada poznatog sveta, a nauci je bio potreban entuzijastičan i smeo istraživač koji bi verno dokumentovao šta je na tom kraju pronašao. To je bilo dovoljno da se Merijen Nort usmeri ka profesiji botaničkog umetnika.

Botanička umetnost je posebna vrsta slikarstva koja podrazumeva precizno, detaljno i verodostojno slikanje biljaka u naučne svrhe. Botaničari i biolozi koristili su botaničke ilustracije kako bi proučavali cikluse i razvoj biljnjih vrsta ili su njima ilustrovali svoja istraživanja i publikacije. Za ovu vrstu slikarstva posebno su se interesovale žene, s obzirom na to da im je iz moralnih razloga slikanje nagih ljudskih figura bilo zabranjeno na svim evropskim akademijama, što je u značajnoj meri suzilo izbor tema kojma su se bavile. Slikanje biljaka nije shvatano kao moralno problematično, te je najveći broj botaničkih umetnika kroz istoriju na ekspedicijama i za štafelajima nosio suknju. Žene su tako zadužile čovečanstvo za mnoga značajna otkrića u svetu botanike, a jedna od najblistavijih zvezda botaničko-umetničkog neba 19. veka postaće upravo Merijen Nort, poznata i pod nadimkom lovac na biljke.

Godine 1869. umire Merijenin otac, a pred nju je postavljen nimalo lak izbor. U isto vreme Merijen je izgubila svog vernog saputnika sa kojim je išla na sva dotadašnja putovanja, mahom po Evropi. Viktorijansko doba teško je praštalo da žena njenih godina živi neudata, a da sama krene na daleki put bila je odluka na koju se nije gledalo sa simpatijama. Ipak, novac koji je umetnica dobila u nasledstvo pružio joj je relativnu slobodu izbora pa je, procenjujući udaju kao spadanje na rang „povlašćene služavke“ (kako je sama zapisala u svom dnevniku), spakovala kofere i slikarski pribor i otisnula se u nepoznato.

Obilazak sedamnaest zemalja za četrnaest godina rezultirao je kolekcijom od preko osam stotina slika

Od 1871. do 1885. godine Merijen Nort putovala je i slikala širom šest kontinenata. Osim Evrope koja joj je već bila dobro poznata, obišla je Sjedinjene Američke Države i Kanadu, Jamajku i okolna karipska ostrva, Brazil i Čile, zatim Japan, Singapur, Javu, Šri Lanku i Indiju, južnu Afriku i Sješele, a po savetu ni manje ni više nego upravo Čarlsa Darvina koji je bio upoznat sa njenim radom, i Australiju i Novi Zeland. Iako je osim botaničkih ilustracija Merijen slikala i pejzaže, gradove i ljude koje je usput sretala, nije imala običaj da se predugo zadržava u naseljenim mestima. Kretala se neutabanim ili nepostojećim stazama koje je sama krčila, pela se na vrhove planina i zalazila u dubine prašuma i džungli, tragajući za što nepristupačnijim predelima sveta i njihovim skrivenim stanovnicima.

“Padam u stanje ekstaze ne znajući šta bih naslikala prvo – lotose, kokose, baobabe, hramove, planine, palate ili plantaže, prašume, pustinje, jezera ili prerije…”

Merijen Nort

Lovac na biljke lovio je četkom svu lepotu različitosti sveta koji ju je iskreno radovao i koji joj iznova budio radoznalost. Obilazak sedamnaest zemalja za četrnaest godina rezultirao je kolekcijom od preko osam stotina slika među kojima su se našle mnoge biljne vrste koje su naučnicima zapadnog dela sveta bile nepoznate, a i neke koje ljudsko oko pre toga nikada nije videlo, ili ih barem ljudska ruka nikada nije zabeležila ni na jednom meridijanu.

Prirodno stanište u kojem je pronalazila i slikala biljke uslovilo je da se Merijenine botaničke ilustracije razlikuju od ilustracija njenih savremenika. Posmatrajući biljku u okruženju u kojem ju je pronašla, umesto u ateljeu, laboratoriji ili brižljivo dizajniranom prostoru botaničke bašte, Merijen je slikala sve što je biljku okruživalo i što je doprinosilo njenoj autentičnosti. Dok većinu pređašnjih ali i potonjih botaničkih ilustracija čini predstava izolovane biljke na beloj pozadini, Merijenine slike prikazuju celokupan habitat odabrane biljne vrste – insekte ili sitne životinje koji od nje zavise ili obratno, pa i nebo, reke, jezera ili mora, ukoliko su se oni našli u blizini objekta izučavanja.

Ime Merijen Nort ponelo je šest biljnih vrsta među kojima je najpoznatija Nepenthes northiana

Druga osobenost njenih islutracija je tehnika kojom ih je izrađivala. Umesto akvarela, koji je vekovima nezvanično smatran tehnikom slikanja botaničkih ilustracija, Merijen Nort je na svoje komplikovane ekspedicije nosila uljane boje koje su zahtevale dodatan pribor i dugo se i teško sušile. Ipak, Merijen im je ostala verna od početka do kraja svog istraživačkog poduhvata, a sjaj i tekstura uljanih boja dale su njenim ilustracijama posebnu vrstu svežine i verodostojsnosti prikazanih boja.

“Cvetovi koje pronalazim ne bi ostali mirni ako bih ih zarobila na praznom platnu. Zato ću oko njih prikazati bogatu tapiseriju satkanu od života i boja kojima pripadaju.”

Merijen Nort

Poput mnogih botaničkih umetnika koji su se otisnulii u svet i slikali na terenu i Merijen je tokom svoje karijere imala prilike da se susretne sa neobičnim i neistraženim biljnim vrstama. Botanički umetnici neretko su unapređivali naučna znanja otkrićem do tada nepoznatih biljaka, a botaničari su im odavali počast tako što su novootkrivene vrste imenovali po njima. Ime Merijen Nort ponelo je šest biljnih vrsta među kojima je najpoznatija Nepenthes northiana, endemična vrsta biljke mesožderke koju je slikarka otkrila duboko u prašumama ostrva Borneo i čiji će cvet na neki način postati njen zaštitni znak.


Nepenthes Northiana / IZVOR: Wikimedia Commons

Upravo se cvet ove biljke mesožderke našao utisnut na koricama autobiografije koju je Merijen pisala tokom poslednjih godina života, oslanjajući se na svoje dnevnike putovanja, a koju će nakon njene smrti 1890, urediti i izdati njena sestra. Merijenina autobiografija nazvana je Sećanja na srećan život i čini značajan izvor informacija o umetnicinom životu i radu.

Likovna dela Merijen Nort sačuvana su u Galeriji Merijen Nort koja je sagrađena u okviru Botaničke bašte Kju, na zahtev same slikarke. Naime, 1879. godine, negde na sredini svojih putovanja, umetnica je uvidela da je pred njom barem još onoliko izazova, otkrića i slika koliko ih je do tog trenutka naslikala. U dogovoru sa tadašnjim direktorom botaničke bašte, Džozefom Hukerom, Merijen je donirala sredstva za izgradnju galerije u kojoj bi se čuvao njen celokupan opus. Galerija je otvorena 1882. godine i u njoj je i danas moguće videti svih 830 dela botaničke umetnice Merijen Nort, nastalih na putu oko sveta dugom četrnaest godina. — ⊗


IZVOR: Wikimedia Commons

FOTO: Wikimedia Commons

IZVOR: Wikimedia Commons

Pročitajte još

Otvoreni prostor Đorđa Krstića

Na misiji za kneza Milana i kneginju Nataliju, Krstić je slikao ljude i lokalitete tadašnje Srbije. Rezultat je, nenadano, na više načina bio pionirski

Razdražljiva planeta

PISANA REČ / I pored svojih mana, roman Peto godišnje doba zaslužio je nagrade koje je dobio – kao i vašu pažnju

Izdanja

Paket - prvih pet brojeva

Ako vam nedostaju stare Odiseje, obiđite sajt knjižare Makart i naručite prvih pet brojeva u paketu po promotivnoj ceni.

5

brojeva

1300 RSD