NAUKA U DRUŠTVU

Međunarodna svemirska stanica – kraj jedne epohe?

Politika bi mogla da "skrati" jedan od najdugovečnijih međunarodnih svemirskih projekata
FOTO: NASA

Piše:

Nakon invazije ruske vojske na Ukrajinu i žestokih sankcija Zapada Moskvi koje su nedugo potom usledile, deluje da se jaz između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije konačno preselio i u Zemljinu orbitu. Tamo već duže od dvadeset godina kružnice oko naše planete „iscrtava“ Međunarodna svemirska stanica (ISS), jedinstveni projekat pet svemirskih agencija – američke, ruske, evropske, kanadske i japanske. ISS je bila prvi zajednički projekat SAD i SSSR nakon Hladnog rata, i primer da nauka može da prevaziđe politiku. Međutim, u julu 2022. godine šef Roskosmosa najavio je da će Rusija najverovatnije napustiti ISS i to već 2024.

Iako NASA nije dobila nikakvu zvaničnu najavu, oštra retorika predstavnika Rusije sugeriše da bi aranžmanu i mnogo pre nego što je to planirano mogao doći kraj, što može da ugrozi kompletan projekat imajući u vidu međuzavisnost segmenata ISS. Bez zvaničnih potvrda, teško je pretpostaviti dugoročne posledice odlaska Rusije, ali je moguće da bi stanica opstala, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što u skupim projektima kao što je ovaj uvek postoji plan B.

Naime, Roskosmos i NASA su u napetom partnerstvu od samog početka. Još u vreme izgradnje prvih modula ISS, NASA je računala na „najgori scenario“, da Rusija neće isporučiti obećani servisni modul „Zvezda“, zbog čega je radila na zameni za njega.

Deceniju kasnije, Rusija je postala dominantan faktor u njihovom aranžmanu, nakon okončanja projekta spejs šatl 2011. godine, što je značilo da američki astronauti samo iz Rusije letelicom Sojuz mogu da poleću u svemir. Taj zavisni položaj ograničen je odlukom administracije bivšeg predsednika Baraka Obame za početak finansiranja komercijalnih svemirskih letelica i uključivanjem kompanije SpaceX u aranžman. Ipak, na samoj platformi, svi učesnici i dalje zavise jedni od drugih, budući da se ruski moduli napajaju strujom zahvaljujući američkim, a zauzvrat regulišu zadržavanje stanice na odgovarajućoj visini.

Rusija ima važnu ulogu u Međunarodnoj svemirskoj stanici, držeći pod kontrolom šest važnih modula: „Zarja“, „Zvezda“, „Poisk“, „Rasvjet“, „Nauka“ i „Pričal“. „Zarja“, koja ima ulogu funkcionalnog bloka za teret, prva je komponenta stanice koja je lansirana i pružala je ISS struju, skladišni prostor, motor i navigaciju, sve do dolaska „Zvezde“, a zatim i ostalih ruskih, evropskih, američkih i japanskih modula.

Ipak, najveći prioritet NASA, u slučaju da Rusija obistini svoje pretnje i napusti projekat, jeste da zameni funkciju ruske letelice zadužene za vraćanje stanice u planiranu orbitu, budući da se ISS zbog Zemljine teže konstantno spušta. Amerika ima jednu letelicu koja bi mogla da radi taj posao, a reč je o Signusu koroporacije Nortrop Graman (Northrop Grumman Corporation). Još jedna letelica koja bi mogla da obavlja tako veliki zadatak je Boing Starlajner (Boeing Starliner), koji bi trebalo da dođe do ISS prvi put 2022. godine.

Amerika se uveliko oslanja na komercijalnu svemirsku industriju i to je jedini razlog što je uopšte moguće razmišljati o Međunarodnoj svemirskoj stanici bez učešća Rusije, budući da bi, bez privatne SpaceX kompanije koja već nekoliko godina šalje američke astronaute i teret na ISS, oni i dalje putovali iz Rusije.

Ipak, treba imati u vidu da je Međunarodna svemirska stanica projekat u koji su sve strane uložile mnogo toga, pa i Rusija, i da se lako može desiti da se planovi te zemlje promene.

Iako je NASA posvećena održavanju stanice do 2030. godine, tek ostaje da se vidi koje druge agencije će ostati uz nju, a konačan ishod zavisiće od politike koliko i od nauke i tehnologije

Rusija je još 2021, dakle pre rata u Ukrajini, objavila da razmatra napuštanje projekta već 2025. godine i pokretanje nove orbitalne stanice pod nazivom ROSS – Ruska orbitalna svemirska stanica.

Predstavnici Roskosmosa tada su najavljivali postepeno povlačenje iz Međunarodne svemirske stanice, kao i izgradnju sasvim nove zajedničke stanice sa Kinom. Tada je kao razlog navedeno to što je trenutna visina orbite, prema stanovištima Roskosmosa, iscrpla svoj naučni potencijal, pa je najavljeno da će ROSS leteti na višoj geografskoj širini, pod većim nagibom i pod većim udarom kosmičkog zračenja, kako bi se nastavilo ispitivanje mogućnosti slanja kosmonauta u duboki svemir.

Prema tada saopštenim planovima, trebalo bi da se nalazi na orbiti sinhronizovanoj sa Suncem na visini od oko 400 kilometara, sa koje bi joj se pružao pogled na celu površinu Zemlje, uključujući i Arktik. Ona bi mogla da nadgleda teritoriju Rusije iz svemira, budući da se trenutno sa Međunarodne svemirske stanice vidi svega oko dvadeset procenata ruskog tla. ROSS bi mogao da bude kompletiran i funkcionalan već 2035. godine.

Pored Međunarodne svemirske stanice i planova NASA i Roskosmosa za budućnost u orbiti, Kina će krajem 2022. godine biti jedina zemlja na svetu koja ima potpuno funkcionalnu svoju svemirsku stanicu. Iako je NASA posvećena održavanju stanice do 2030. godine, tek ostaje da se vidi koje druge agencije će ostati uz nju, a konačan ishod zavisiće od politike koliko i od nauke i tehnologije.

Vredi napomenuti i da je Međunarodna svemirska stanica od samog početka bila projekat sa ograničenim rokom trajanja, koji bi trebalo da se svakako okonča 2030. ili 2031. godine.

Lansirana 1998. godine, ISS je postala stalno naseljena od novembra 2000. godine. Veličine fudbalskog terena, ona je najveći objekat u svemiru napravljen ljudskom rukom i vidljiva je sa Zemlje, koju dnevno obiđe 16 puta, orbitirajući na visini od 400 kilometara iznad površine.

U početku je planirano da traje samo 15 godina, ali uspešno funkcioniše već 22, uprkos tome što neminovno trpi velika oštećenja. Prilikom svakog obilaska oko Zemlje, izložena je temperaturnim ekstremima koji izazivaju ciklično širenje i skupljanje materijala i time njegovo neumitno propadanje. Uz sve to, nailazi na velike količine svemirskog otpada, u vidu zastarelih satelita koji neretko pričinjavaju štetu.

Do sada je doprinela velikom broju otkrića u oblasti farmacije, biologije, klimatologije i, što je najvažnije, dugotrajnog uticaja boravka u svemiru na ljudski organizam. Ipak, plan je da do 2030. godine bude rasklopljena, a zatim planski srušena na najudaljeniju tačku Tihog okeana, gde su do sada skončale mnoge svemirske letelice. — ⊗

Pročitajte još

Od zvezda do đubreta

Projekat Starlink obećava revoluciju u pristupu internetu, ali se iza marketinga kriju mnoge nepoznanice i potencijalni problemi

Izdanja

Paket - prvih pet brojeva

Ako vam nedostaju stare Odiseje, obiđite sajt knjižare Makart i naručite prvih pet brojeva u paketu po promotivnoj ceni.

5

brojeva

1300 RSD